Sueco editar

konvolut
pronunciación (AFI) [kɔnvɔˈlʉːt]
[kɔnvʊˈlʉːt]

Etimología 1 editar

Del latín convolutum.

Sustantivo editar

Flexión de konvolut
Singular Plural
Indefinido Definido Indefinido Definido
Nominativo konvolut konvolutet konvolut konvoluten
Genitivo konvoluts konvolutets konvoluts konvolutens
1
Sobre; paquete.
  • Uso: formal, obsoleto

Referencias y notas editar